Neki nisu otišli u EU kako bi poslali jasan signal da su na evropskom putu. Logično. Kao što ja već decenijama ne idem na more, da bih moru poslao nedvosmislen signal da sam potpuno okrenut njegovoj obali. More, istina, i dalje ćuti, ali verujem da prati situaciju.
Funkcioneru je zapaljen automobil u vrednosti jednog stana. Strašno. Ljudi stvarno nemaju srca. Pa sve je to odvajano od penzije. Dinar po dinar, kvadrat po kvadrat, garaža po garaža, banja po banja… Ko zna koliko je sendviča preskočeno da bi se došlo do tog skromnog voznog parka.
Vlast se ljuti i preti jer građani štite kulturna dobra. Kažu da su im tako izbili značajna sredstva iz budžeta. Ako do sada nisu uspeli da napune svoj budžet, onda to više govori o vlasti nego o zgradama koje još stoje. Cement se, navodno, troši, cigle miruju, i eto nam dugotrajnih investicija iz budžeta — Skadar na Bojani, ali sa tenderskom dokumentacijom.
U ovoj zemlji sve je simbolika. Ne ide se nigde, ali se putuje. Ne gradi se ništa, ali se ruši. Budžet je uvek prazan, osim kada se pune sopstveni džepovi.
Dobro jutro, Beograde!
Autor: Aleksandar od Beograda
